Jedini crnogorski grad na dvije čarobne obale, okružen je prozirnom vodom mora i jezera. Okovan planinskim kamenom i obasjan mediteranskim suncem, Bar je jedinstvena oaza Crnogorskog primorja, u koju se može pobjeći od užurbanog tempa civilizacije i predahnuti uz šum talasa i opojne mirise prirode. Kojim god putem došli u Bar, dočekaće vas netaknuta priroda i gostoprimljivi ljudi. Slikoviti planinski vrhovi natkriljuju barsku kotlinu, a brojna interesantna naselja, pješčane plaže i beskrajno plavetnilo pučine vraćaju goste ponovo u ovaj ambijent. Čitava barska opština je jedinstvana turistička destinacija za odmor i rekreaciju, koja obogaćuje i mijenja život. Priroda je Bar obdarila najrazličitijim i najljepšim geografskim atributima, kao i bogatstvom u svemu što Mediteran može dati. Sunce, topla i čista voda, blagotvorno zračenje pješčanih plaža, čine skup elemenata koji privlače osvajače modernog doba - turiste.

Legenda o vilama, vilinim parama i vilinoj pećini

Legenda o vilama, vilinim parama i vilinoj pećini, vezana je za lokalitet Asprice, na padinama Sutormana, u kamenitoj, vodom i šumom bogatoj gori iznad Bara. 

Vile su živjele svuda po planinama, a njihovo pravo sjedište bila je jedna pećina, koja se po njima i zove Vilina pećina - vrlo nepristupačna, u stijeni ispod sutormanskog vrha Lonac (1004m n/v). Po narodnom predanju, nikada niko nije uspio da uđe u tu pećinu osim Iva Dragišića iz Limljana (u XIX v.).

Po njegovom kazivanju potomcima, kada se spustio u pećinu pomoću konopaca pričvršćenih za stabla, u prvom dijelu nalazila se okrugla kamena klesana trpeza, kamene naćve i pribor za jelo, a u drugi dio pećine nije uspio, niti smio ući jer su ga vile upozorile da to ne čini, kako ne bi prokletstvo palo na cijelo selo. 

Legenda kaže, a stanovništvo prepričava s koljena na koljeno, da su lijepe i marljive vile rado pomagale osakaćenim, usamljenim i svim unesrećenim ljudima, završavajući noću poslove koje oni nijesu uspijevali ili umjeli obaviti. Vile su ljudima davale savjete, korile ih i tješile, nadgledale mnogobrojne sutormanske izvore i studence, svetile se i jasnim znacima upozoravale nepoštene i neiskrene, drugovale sa čobanima i čuvale stoku.

Pripovijeda se da su jednom prilikom, jednu vilu, pri povratku od čovjeka koji je živio sam, a ona mu pomagala u pripremanju hrane, vidjeli neki mlađi seljani. Zbog toga su vile, koje po vjerovanju ne smiju biti viđene ljudskim okom, danju i među narodom, odlučile da napuste taj kraj i svoju pećinu. 

Vila koju su vidjeli tada je rekla: ,,Tako nam 365 sutormanskih izvora, mi više ovdje mjesta nemamo!” 

Ipak, nijesu htjele da ih narod tog kraja pamti po zlu nego po dobru. Odlazeći, za sobom su bacale viline pare, ostavivši u amanet da svakoga ko bude prolazio tim putem, a pronađe makar jednu vilinu paru, prati sreća u životu.

Nije lako uočiti i pronaći viline pare, a ni do sreće nije lako stići.

Pored neobičnog i nezaboravnog doživljaja, izazova da se pronađe neka vilina para, svojevrsnog izleta u istoriju legende, lokalitet na kojem se nalaze viline pare i vilina pećina je vrlo atraktivan, bogat brojnim vodotocima i izvorima koji liječe, sa vazduhom čiju vrijednost obogaćuju očuvane bukove i hrastove šume na Sutormanu.